.-.-. THE END .-.-.
Evo, svim mojim dragim citateljima, virtualnim i realnim prijateljima, neprijateljima i slicno, zelim samo reci da je ovo moj zadnji post.. prestajem pisati postove. Sada je to odluka koju podrzavam, i vjerujem da ce tako i ostati.. Svima vam saljem puno pusa, pozdrava i nemojte me zaboraviti:)
CIAO...
... NAJLIJEPSA BAJKA NA SVIJETU ...
Kada samo na jedan trenutak osijetis da mozes biti najsretnija osoba na svijetu, pocinjes misliti na to kako sreca postoji i ides za tim da taj jedan jedini trenutak postane vjecnost…
Ovako pocinje jedna prica:”Bili jednom jedan Principe i jedna Principessa koji nisu ni slutili da ce ih sudbina dovesti na istome mjestu u isto vrijeme… Principessa je u pocetku bila malo odbojna, bjezala, bojala se, al onda ju je Principe ohrabrio, otvorio joj oci, pokazao da jos uvijek postoje ljudi koji vole ljubav, koji zive za nju, i koji cijene njezino misljenje.. polako je ona trebala sama sebi priznati istinu, priznati da joj je Principe usao pod kozu iako nije znala skoro nista o njemu, osim da je bio poseban, drukciji od ostalih… I tako je sve pocelo sa MOZDA, AKO, TKO ZNA… kako je vrijeme prolazilo stvari su se pocele mjenjati.. osijecala je neki cudan osijecaj, kao da ga zna cijeli zivot, kao da je oduvijek bio prisutan, kao da je bio njezin andeo cuvar… Ali i on je njoj pokazao da mu je stalo, da ju zeli pored sebe, da vjeruje u njihovu bajku, i da vidi bajku bez kraja… hrabrio ju je, davao joj sigurnost, protektivnost, i ona je sa njim vidjela beskraj… on joj donosi srecu, osmijeh koji nikad nije bio tako velik, on joj je dao onaj mir i veselje koje ona vec jako dugo nije osijecala… ona se njemu otvorila, pricala mu najintimnije stvari, koje nitko nezna, ona je nakon dugo vermena osijetila da ljubav postoji… da sreca postoji…
Slucajnost je polako postala zelja za necim vecim, za cesce rijeci, misli, osmijehe… polako je i to postalo malo.. pa su predivne rijeci postale svakodnevne misli koje usrecuju.. Sve postaje tako veliko, tako bajno, tako posebno i carobno… puno planova, zelja i putovanja… osijecaji rastu, postaju sve veci, onaj jedan mali pogled znaci puno, jer je osijecaj realan… dani prolaze a osijecaji su sve veci.. dani prolaze a ljubav napokon dobiva znacenje…
Nastavak ove price doci ce uskoro….
... TEBI ...
Nemoj me ostaviti samu,
nemoj molim te nikada..
Ostani uvijek tu,
postani dio mene..
Budi zrak koji udisem,
budi svijetlost koja me budi,
budi cvijet u mojoj ruci,
budi svijet oko mene..
Budi dio moga srca,
moj andjeo cuvar,
budi sve ono sto ja zelim biti za tebe..
Ovo je samo za tebe, da shvatis koliko mi nas odnos znaci..
Pusa ljube i rasiri ruke... 
CITATI MOJE DUSE.....
I hate the way you talk to me, and the way you cut your hair.
I hate the way you drive my car.
I hate it when you stare.
I hate your big dumb combat boots, and the way you read my mind.
I hate you so much it makes me sick; it even makes me rhyme.
I hate it, I hate the way you're always right.
I hate it when you lie.
I hate it when you make me laugh, even worse when you make me cry.
I hate it that you're not around, and the fact that you didn't call.
But mostly I hate the way I don't hate you.
Not even close, not even a little bit, not even at all.
I love you. And not, not in a friendly way, although I think we're great friends. And not in a misplaced affection, puppy-dog way, although I love you. Very, very simple, very truly. You are the epitome of everything I have ever looked for in another human being. And I know that you think of me as just a friend, and crossing that line is the furthest thing from an option you would ever consider. But I had to say it. I just, I can't take this anymore. I can't stand next to you without wanting to hold you. I can't, I can't look into your eyes without feeling that, that longing you only read about in trashy romance novels. I can't talk to you without wanting to express my love for everything you are.
... DA SUTRA UMREM ...
Ti si svjetlo mog zivota,
moja istina
Ti si snaga koju trebam,
da bih disala
Vjeru u ljubav si mi vratio,
bolje od ikog si me shvatio.
(Refr:)
Da sutra umrem ne bi zalila,
jer ja sam ljubav zivota imala
I da me nema ja bi zivjela
u tvojim mislima bi se budila.
Dao si mi razlog,
da si mi smisao
Oziljke sa moga srca si zbrisao
I kad sam pala ja ti si me digao
I kad sam zvala uvijek si stigao
(Refr.) 2x
Dao si mir srcu mom,
dao si blagoslov i dom.
Da sutra umrem ne bi zalila,
jer ja sam ljubav zivota imala
I da me nema ja bi zivjela
u tvojim mislima bi se budila.
EVO.. SAMO ZA TEBE.. AKO NE BUDES TO PROCITAO, JA ZNAM DA CES TO OSIJETITI U SEBI...
PUSA LJUBE MOJ
... SRETAN TI RODJENDAN SUNCE MOJE ...
Ovaj je dan posebna prica, jer on je samo za najlijepsa bica.. nek ti se ostvari svaki san, za citav zivot ne samo za ovaj dan...
Ovaj je post posvecen tebi.. tebi koji si donio radost, srecu i osmijeh u moj zivot.. od prve sekunde kada su nam se pogledi susreli, nastalo je nesto posebno, nastao je neki odnos koji se rijetko kad u zivotu sa nekim postigne. Od jednom je sve postalo nebitno, malo, sitno, jer si ti bio pored mene i davao mi onu snagu koja me gurala da idem dalje, da se ne okrecem natrag nego da samo gledam naprijed.. i iako sada nemozes biti tu, osijecam te pored sebe u svakom trenutku i u svakoj stvari koju radim.. u svom srcu..
Nikad nisam mislila da ce itko imati tako veliku ulogu u mom zivotu, da ce netko u tako malo vremena postati osoba za koju bi sve ucinila.. nisam znala nista o tebi, ali osijecala sam da si poseban, znala sam ti svaku iskricu sjaja u ocima, svaki pogled i vedrinu koju si znao pridonijeti u svakom trenutku..
Hvala ti za sve, i prvenstveno hvala ti sto postojis...
I jos jednom mikic moj sretan ti rodjendan...
... KAD SE SRUSI DVORAC OD PIJESKA ...
Sad sam shvatila: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može prevariti, to ne može. Sve drugo može izmaknuti i ostaviti nas puste, to ne može, jer zavisi od nas. Ne mogu joj reci : budi mi prijatelj. Ali mogu reci, biti cu ti prijatelj.
Ali, bilo ovako ili onako, u njezino prijateljstvo nisam mogla sumnjati. Zavolila sam ju, znam po tome što mi je postala potrebna, što nisam zamjerila nicemu, ma šta god da je rekla ili ucinila, i što mi je sve njezino postalo važno.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.
Pa ipak to cinim, makar samo zato da još jednom napomenem osobu koja je unijela toliko radosti u moj život. Pitala sam ju jednom, kako to da je baš meni poklonila svoje prijateljstvo. Prijateljstvo se ne bira, ono biva ko zna zbog cega kao ljubav… A ništa ja nisam poklonila tebi vec sebi…
A sta kada sve to nestane.. kada prestajemo ovako razmisljati? Kada se jednostavno sve ugasi kao sto se ugasi ljubav.. Sve ono sto smo godinama gradili, sve ono za sto smo se trudili i borili, sve to padne u vodu.. jednostavno vise ne dobijemo ono sto smo ocekivali (dal to bilo puno ili malo), vise nema one zelje za biti zajedno. Kada se sve to dogodi, trebali bi ici dalje, ne zaustaviti se na tome, jer nitko ne zavrijeduje da se zbog njega prestanemo radovati zivotu. Nije lako naravno, ali je potrebno.. Ruzno je da, ruzno je hodati cestom i samo okrenuti glavu na drugu stranu, praveci se da smo samo stranci koji se slucajno susrecu gradom.. Ali valjda tako treba biti... A pogotov tako treba biti kada oba dvije osobe zajedno ne zele pokusati spasiti ono sto se spasit da..
Prijateljstvo je kao dvorac od pijeska, tesko ga je sagraditi, lako ga je srusiti, a jos teze obnoviti...
Moze se pokusat opet sagraditi, ali nikada, ama bas nikada, nece biti kao sto je prvi put bio.. ili moze biti bolji i jaci (rijetkost), ili losiji (u vecini slucajeva)..
Pozdrav
... SAMO MOJ ...
Ljubavi moja,
kada pomislim na tebe, odjednom sve poprimi znacenje.. svaki najmanji detalj poprimi vaznost, svaka tuzna slika oboji se veseljem.. svaka otvorena rana nestane u trenutku... Volim te vise od sebe same, dala bi zivot za tebe.. Znam da me volis, znam da sam ti vazna, znam isto tako da kad bi bili odvojeni, nas zivot nebi bio isti, jer mi kao da disemo zajedno.. Ali na zalost nisi samo moj, na zalost netko i nesto nas dijeli... tko zna dal ce tako biti zauvijek, ili ce se mozda dogoditi nesto sto ce promjeniti stvari? Hoces li moci ikada dijeliti zivot samnom? Hocemo li ikada moci zajedno izgraditi nasu bajku? Tko zna, sva ova pitanja trenutno nemaju odgovore.. neznam koliko cu jos ovako izdrzati, neznam koliko cu jos morati dijeliti tebe sa njom.. neznam da li cu ikada imati hrabrosti reci ti da odaberes.. mozda zato sto znam da ako to ucinim, postoji mogucnost da te izgubim.. pa je zato lakse trpiti nego izgubiti.. jer ako izgubim tebe to ce biti kao da sam izgubila sebe. Polako pocinjem osijecati tezinu ove price, nadam se da ces ti uciniti nesto sto ce definitivno ulijepsati nas zivot.
Volim te najvise na svijetu,
zauvijek tvoja ljubav.
*PROCITALA SAM SLICNU PRICU NA JEDNIM TALIJANSKIM NOVINAMA, I TOLIKO ME PRIVUKLA DA SAM ODLUCILA NAPISATI TO NA MOM BLOGU.. I ZANIMA ME STA BI TE VI UCINILI U OVAKVOJ SITUACIJI. ZAMISLITE SEBE U SITUACIJI DA VOLITE NEKOG VISE OD SEBE I DA GA MORATE DIJELITI, I ISKRENO RECITE, STO BI STE VI UCINILI?
... tuga ...
Jednom kad sve ovo sad bude daleko, kad svane dan, nestane mrak, kad dodje neko i rasplete sve što veže me, sve niti ovog sna možda tad cu ti priznat` koliko sam te voljela.. jednom kad mi sretnemo se u vrevi grada ako ti ime izgovorim i ne zadrhtim tada, i ako se ti osmjehneš mi kao nekada,
možda ti priznam koliko sam te voljela.. možda cu tad reci ti sve, ali danas još ne, to ne rade velike djevojke.. one tek nasmiješe se i odu bez tuge, jer tuga dolazi kasnije, jednom kad ti pogledaš u oci moje, kad ponos više ne bude igra za dvoje, tad cemo mi pricati dugo ko` nekada i možda ti priznam koliko sam te voljela...
Ove su rijeci predivne, i zato sam odlucila staviti ih na moj blog.. osijecam ih kao svoje jer sam i ja malo takva.. ne kazem odmah ono sto mislim i osijecam (pogotovo u ljubavi), nego pustim nek vrijeme ucini svoje, i onda kada zelim sve zaboraviti, kazem toj osobi sve sto mi lezi na srcu jer je to jedini nacin da stavim rijec KRAJ pored te osobe... jer mi je tako dusa na miru i mogu krenuti dalje. Nije lako, moram priznati, jer kada stavis rijec kraj pored neke osobe, znaci da moras preboliti i zaboraviti sve ono sto ste proveli zajedno, zaboraviti njega i vase osijecaje. Ali kao sto kazu, samo vrijeme lijeci rane... ne slazem se bas u potpunosti sa tim, ali s neke strane je to istina...
To znaci da moramo stisnuti zube, glavu gore, i krenuti naprijed. Inace nisam takva, al pokusavam takva postati.. jer je to jedini nacin za se boriti protiv ljubavnih jadi..
A kakvi ste vi u ljubavi???
... LJUBAV ...
Evo, na kraju ovog posta vidjeti ce te da sam kopirala jednu pjesmu.. e sada, zasto bas ova pjesma? Inace ta je pjesma posvecena jednoj curi ali kad sam ju cula odmah me podsjetilo na to kako mi cure kada smo zaljubljene (u nekim slucajima i decki ali manje od nas jer oni uvijek uspiju ostaviti malo mjesta za njih same) onda sve oko nas nestane, cak i mi same nemamo prema nama odnos kakav bi trebale imati, nego dajemo sve za ljubav. U vecini slucajeva skoro pa se skroz prestanemo druziti sa prijateljicama i sa drustvom, vidimo samo naseg dragog i dajemo sve za njega.. Njegove zelje i potrebe su iznad svega drugoga. Sto je najgore mi cak i napravimo sve ono sto nam oni kazu.. ako nama oni zabrane da idemo vani sa drustvom, mi ne izademo nego ostanemo doma dok on moze izlaziti i vidati njegove prijatelje kad mu god padne na pamet.. i onda kada pitate razlog on vam odgovori " ja sam musko pa mogu". Vjerujem da ce se vecina deckiju sada uvrijediti kad ovo procitaju, i reci da nisu svi takvi i da nije istina da oni rade sta zele a mi ne, ali ja mislim da u podsvjesti znaju da je tako. A ovo sto ja pisem, odnosi se na ono sto vidim oko sebe.
Bas je cudna ta ljubav, svasta radi, svasta mjenja u nama, i zelimo za nju dati sve.. Divim se onim curama koje imaju decke koje uzvracaju istom ljubavlju, i koji ce svojoj curi dati i vise nego cura njima. Na zalost takvih je sve manje.
Mi volimo naseg decka i kada se ponasa odvratno prema nama... i tada cemo mu dati sve od sebe pa i vise od onog sto mozemo...
Pratim te
Baci pogled preko ramena kad podjes
kad po meni ko po suhom liscu prodjes
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio jos mi godi
Baci osmjeh ispod uvojaka barem
da u tvoje misli bar na kratko stanem
ko u usporenom filmu se spotakni
preko mojih nogu ruku mi dotakni
Ref.
Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim
Pratim te, i kad ne gledam
po koraku te znam
svaki drhtaj tvoga tijela osjecam
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim
Pratim te
Kad se ispod tvoga kisobrana stisnem
ja sam sretan iako na pola kisnem
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio jos mi godi
Ref.
Krv u glavu udari
i ko struja ozivi
ovo tijelo bar na
kratko ozdravi
Ref.
Pratim te
(3x)
